Pitanja i odgovori

JPP je dugoročan partnerski odnos između javnog i privatnog partnera gdje privatni partner od javnog partnera preuzima obvezu projektiranja, gradnje i/ili rekonstrukcije javne infrastrukture, a u svrhu pružanja javne usluge iz okvira nadležnosti javnog partnera, ili u svrhu osiguravanja javnom partneru potrebnih preduvjeta za pružanje javnih usluga iz okvira njegovih nadležnosti, ili pružanje javne usluge krajnjim korisnicima iz okvira nadležnosti javnog partnera,

Javni interes je potpuno osiguran kroz sektorske zakone kao i kroz odredbe ugovora o praćenju i nadzoru rada. Na taj način, svatko dobiva - javni partner, privatna tvrtka, ali i šira javnost.

Osnovni principi JPP projekta:

• Javni partner određuje svoje potrebe u obliku izlaznih specifikacija, razinu performansi i standarde kroz cijeli vijek trajanja ugovora;

• Privatni partner osigurava sav tehnički dio (projektiranje, izgradnju, operativnu provedbu itd) koje zadovoljavaju izlazne specifikacije i prihvaća tehnički i komercijalni rizik;

• Privatni partner financira potrebne investicije i zato snosi "rizik kapitala";

• Privatni partner prima uplate samo kada projekt uđe u operativnu fazu dakle nakon izgradnje i te uplate su ravnomjerno raspoređene tijekom cijelog ugovornog razdoblja;

• Ako se snizi razina usluge i postavljenih standarda, plaćanje se umanjuje kao kompenzacija ugovaratelju za neisporučene usluge.

Postalo je jasno da vlade ne mogu zadovoljiti stalno rastuću potrebu za javnim uslugama djelujući samostalno, tako da se nametnula potreba da se potraži pomoć i u ostalim sektorima. Tijekom perioda sporog rasta, prihodi vlada vrlo često nisu dovoljni da bi se zadovoljili svi zahtjevi, što zahtijeva bolne rezove u proračunima da bi se smanjila potrošnja ili nepopularno povećanje poreza. Partnerstvo može osigurati nastavak ili poboljšanje razine usluge, uz smanjene troškove. Razvojem partnerstva s privatnim sektorom, vlada može zadržati kvalitetu usluge usprkos proračunskim ograničenjima.

Javno privatno partnerstvo (JPP) je jedan od najperspektivnijih oblika takve suradnje. Ona se temelji na priznavanju da i javni i privatni sektor mogu imati koristi od udruživanja svojih financijskih resursa, znanja i stručnosti za poboljšanje pružanja usluga svim građanima.

Iako su početni projekti JPP-a bili samo u sektoru voda i cestovne infrastrukture, uz izgradnju naplatom cestarine (što predstavlja jasno definiran povrat sredstava); raste prihvaćanje da se JPP rješenja mogu koristiti za rješavanje nastalih potreba za infrastrukturom i uslugama u raznim sektorima.

Ako se propisno projektira i primjeni, JPP može donijeti znatne koristi u smislu pomoći vladama pri financiranju ulaganja u infrastrukturu na učinkovitiji način, čime se oslobađaju sredstva državnog proračuna koja se dalje mogu koristiti za zadovoljenje drugih  potreba (npr. obrazovanje i zdravstvo), a i dobiva se bolja vrijednost za novac.

Projekt može sadržavati i neke značajne društvene prednosti. One mogu uključivati kriterije kvalitete kao što su učestalost pružanja usluge, sigurnosni uvjeti, odnosno mjere za prilagodbu projekta specifičnim potrebama lokalne zajednice. Ugovorno tijelo je ono koje može u ugovoru definirati rezultate i društvene ciljeve koje želi postići.

Javni i privatni partner imaju zajedničke, ali i pojedinačne ciljeve kada ulaze u ovakvo partnerstvo.

Glavni zadatak javnog partnera je  pružanje javnih usluga i sadržaja na osnovi utvrđenih i zakonski reguliranih ciljeva - najučinkovitije korištenje javnih sredstava za zadovoljenje javnih zakonom utvrđenih zadataka s naglaskom na stabilnost i predviđenu razinu usluge. U isto vrijeme, administracija, propisi, kao i proračunska sredstva sporo se prilagođavaju te onemogućuju brzu prilagodbu inovacijama ili napretku tehnologije. JPP u svim svojim oblicima dozvoljava javnom partneru fleksibilnost da smanji ta ograničenja a da pri tome i dalje zadovolji sve zadane javne zadaće.

Glavni cilj poslovanja privatnog partnera je povrat resursa tvrtke odnosno ostvarivanje profita kroz osiguravanje potrebnih usluga za klijenta i donošenje strateških investicijskih odluka. JPP im može ponuditi mogućnosti za povećanje profitabilnosti i proširenje tržišta.

Novi oblici JPP-a mogu objediniti ciljeve i javnog i privatnog partnera kroz odgovarajuće ugovorno partnerstvo. Formalni ugovorni oblici mogu biti strukturirani na način da opisuju javne usluge koje treba pružiti i standarde koje ta usluga mora doseći, istovremeno pružajući odgovarajuće poticaje za angažiranje privatnog kapitala uz određeni profit, a sve u cilju podizanja razine javne usluge.

Kroz javno privatno partnerstvo postiže se efikasnije upravljanje, kvalitetnija izgradnja i u konačnici učinkovitije pružanje javnih usluga. Javno privatno partnerstvo može omogućiti prevladavanje proračunskih ograničenja. Nadalje, financiranje i upravljanje od strane privatnog partnera omogućuje daljnje ostvarenje ciljeva, i to a) detaljnu procjenu troškova projekta kroz cijeli životni vijek projekta (tj. procjenu troškova infrastrukture cijelog životnog ciklusa) koje omogućavaju optimizaciju troškova; b) snažnu procjenu prednosti koje javni partner može ostvariti putem javno privatnog partnerstva u odnosu na tradicionalno financiranje javnih potreba (Value for money); i c) mogućnost prijenosa dijela projektnih rizika na privatni sektor.

U JPP projektima suradnja sa privatnim sektorom može omogućiti brojne prednosti, uključujući:

• Efikasnost i veću kvalitetu u procesu izgradnje i pružanja potrebnih usluga od strane privatnog sektora u odnosu na one koje bi pružio javni partner; uobičajeno je da se ne prekoračuju očekivani troškovi i da radovi budu završeni u zadanim rokovima;
• Rješenje za ograničene financijske resurse u javnom sektoru, gdje se snaga kapitala privatnog sektora može osjetno iskoristiti za provedbu projekata čije izvršenje ne bi bio moguće bez njihovog sudjelovanja
  • Jačanje javne uprave - proizlazi iz ulaska novih partnera koji unose nova inovativnija rješenja u pružanju javnih usluga i zadovoljenju javnih interesa i potreba, uz istovremeno skraćivanje postupka donošenja odluka i smanjenje birokracije;
  • Brža implementacija - projektiranje i sama izgradnja u nadležnosti je privatnog partnera, pa to u kombinaciji sa plaćanjem povezanim sa raspoloživosti usluge predstavlja znatni poticaj za što kraće rokove izgradnje.
  • Smanjenje cijeloživotnih troškova projekta - u JPP projektima koji podrazumijevaju i operativno vođenje te održavanje samog objekta, to ujedno predstavlja poticaj privatnom partneru da smanji cjeloživotne troškove, što je inače teško postići unutar ograničenja tradicionalnog financiranja javnih projekata.
  • Bolja alokacija rizika - osnovni princip svakog JPP projekta je bolja podjela rizika između partnera, tako da svaki partner preuzima onaj rizik s kojim može upravljati uz što manje troškove.
  • Bolja motivacija za izvršenje - kod JPP projekta raspodjela rizika treba poticati privatnog partnera da poboljša upravljanje i performanse na svakom projektu. U većini projekata JPP-a, privatni sektor će ostvariti punu naknadu samo ako se standardna usluga konitnuirano pruža.
  • Poboljšana kvaliteta usluge - međunarodno iskustvo pokazuje da je kvaliteta usluge na višem nivou kod JPP projekata nego kod tradicionalne nabave. To može biti rezultat uvođenja inovacija u pružanju usluga ili uključivanja poticaja i sankcija koji su obično uključeni u ugovor o JPP.
  • Stvaranje dodatnih prihoda - privatni partner je u mogućnosti ostvariti dodatni prihod od trećih osoba i tako smanjiti naknadu koju mu javni partner plaća. Dodatni prihodsi može se generirati pomoću angažiranja dodatnih kapaciteta ili preraspodjelom dodatne imovine.
  • Poboljšano upravljanje sustavom javnih usluga - prebacivanjem odgovornosti za pružanje javnih usluga javni službenici će djelovati kao regulatori i usredotočit će se na planiranje i praćenje performansi umjesto na svakodnevno upravljanje javnim usluga. Osim toga, izlaganjem javnih usluga konkurenciji, omogućiti će se usporedba troškova javnih usluga kako bi se osiguralo postizanje najbolje vrijednosti za novac.
  • Dodatne pogodnosti za građane - proizlaze iz angažiranja znanja privatnih kompanija u operativnim područjima i izrazitoj motivaciji proizašloj iz mogućnosti ostvarivanja dugoročnih prihoda, uz poštivanje svih ugovornih odredbi i postizanje kvalitete u pružanju usluga, dok se standardi kontinuirano procjenjuju i kontroliraju od strane javnog sektora;
  • Makro-ekonomski gledano - kada se primjenjuje JPP, financiranje cijelog projekta računovodstveno se prikazuje na strani privatnog partnera, što omogućava smanjenje proračunskog deficita i u konačnici javnog duga, koji se vodi sukladno kriterijima iz Maastrichta.

Prilikom primjene JPP-a pojavljuju se i neki nedostatci kao što su:

-     spora priprema pojedinačnih JPP projekata, koji za projekte visokih standarda može potrajati i do dvije godine;

-     nedostatak statističkih podataka na temelju kojih se izrađuje preliminarna usporedba JPP projekta s tradicionalnim načinom ostvarivanja javnih usluga, a u smislu optimizacije troškova javne uprave;

-     nedovoljan kapacitet administracije za izvještavanje i interakciju s privatnim partnerom, kako u definiranju odgovarajuće ugovorne obveze tako i u praćenju izvršenja ugovora;

-     u razmatranju JPP projekta prednost se daje ekonomskim pokazateljima, dok društvene ili ekološke prednosti ostaju po strani;

-     preveliko povjerenje u JPP kao rješenje za nedostatna proračunska sredstva;

-     negativan financijski utjecaj u slučaju raskidanja partnerstva;

-     mogući nenadani prijenos rizika s privatnog na javnog partnera npr. bankrot privatnog partnera;

-     makroekonomski gledano može se iskazati znatan nedostatak JPP-a u dugoročnosti ovih projekata, zbog čega rastu obvezni rashodi i nastaje dug koji je prikriven, a budući je taj dug ugovoren na puno godina i to može negativno utjecati na buduće vlade i značajno opteretiti buduće generacije.

Većina JPP projekata zahtijeva određenu razinu tehničkog, pravnog i financijskog znanja koju administracija ne posjeduje. Konzultanti mogu pružiti znanja i informacije koje mogu služiti administraciji i donositeljima odluka (konzultanti obično imaju iskustva u sličnim projektima i mogu izbjeći potencijalne negativne situacije u projektu). Oni također mogu dati neovisno mišljenje, uzimajući u obzir perspektivu javnog i privatnog partnera. To je bitno u postizanju ciljeva projekta, pripreme dokumentacije, kod pregovora i u rješavanju sporova. Možda najznačajnije, konzultanti osiguravaju neophodnu stručnost u pregovorima s privatnim partnerima.

JPP je način nabave učinkovitijih ulaganja i pružanja usluga, ne samo u pružanju javnih usluga, nego i za rad javne uprave. Međutim, prednost JPP-a se ne postiže u svim sektorima pružanja javnih usluga. Iskustva EU zemalja su pokazala sljedeće karakteristike:

• predložena investicija ne bi trebala biti male vrijednosti. Ovo je bitno naglasiti zbog kompleksnosti pripreme i troškova uključenih u pokretanje ovakvih projekata, primjenom odgovarajućih postupaka javne nabave koji se mogu ekonomski opravdati samo za projekte većih razmjera;
• potrebna javna usluga treba biti ona koju privatni sektor može izvršiti, a tržište za takvu uslugu mora biti razvijeno u dovoljnoj mjeri radi konkurentnosti;
• projekt ne bi trebao uključivati visoku tehnologiju, ili onu tehnologiju koja nije dostupna na konkurentnoj osnovi;
• Javni partner mora biti u stanju definirati izlazne specifikacije u smislu opsega i veličine za cijelo vrijeme trajanja projekta;
• Projektni prijedlog mora biti elaboriran  kroz detaljnu analizu potreba i argumenata za prikladnost JPP-a. Ovakva analiza se obično naziva poslovni prijedlog.  Osnovno je da se poslovni prijedlog dobro obrazloži i da dobije i formalno odobrenje više državne / političke vlasti prije nego što se formalno pokrene projekt JPP-a.

Razmatranje pri odabiru JPP-a ili tradicionalnog načina pružanja javnih usluga  treba sadržavati:

• podatke o prethodnim iskustvima na sličnim projektima u okviru uobičajene nabave (posebno nedostatak performansi, troškova i vremena prekoračenja);
• analizu troškova (kvantificiranih i nekvantificiranih) i koristi od mogućih rješenja za investicijske potrebe;
• potrebna inicijalna ulaganja i prijedlog financiranja po JPP modelu;
• utvrđene potrebne standarde, način kako oni utječu na ciljeve projekta i način kako će se mjeriti njihova izvedba;
• fleksibilnost potreba imovine i usluga tijekom vremena;
• je li tehnologija koja će se koristiti podložna čestim promjenama ili spada u ograničenu nabavu;
• ako se zahtjeva prikupljanje naknade od krajnjeg korisnika, potrebno je iskazati na koji način će naknade biti utvrđene i na koji način će se prikupljati;
• predloženi rok JPP ugovora i relativne prednosti / nedostatke na kraći ili dulji rok.

Javno privatno partnerstvo ne mora na prvi pogled izgledati kao poželjno rješenje. Većina organizacija želi ostati na tragu onoga što već zna, dijeleći iste ciljeve i radnu praksu s drugim organizacijama koje misle kao i one - vlade rade s vladama, poslovni sektor s drugim poslovnim subjektima, a neprofitni sektor s organizacijama unutar tog sektora.

Vlasti i privatne tvrtke imaju dugu tradiciju zajedničkog rada po jednostavnom obrascu (npr. vlasti kupuju proizvod koji je proizveo privatni sektor). Međutim, često oklijevaju ući u kompleksnije odnose. Vlasti se boje da će ih privatna poduzeća iskoristiti, dok privatna poduzeća često razmišljaju o pristupima koje zauzima vlast kao o dodatnom teretu i gubljenju vremena.

Ipak, postoje tri glavna uvjeta koji idu u prilog stvaranju partnerstva: kriza, pojavljivanje i uključivanje «pobornika» i nekoga tko služi kao katalizator.

Kriza

Općenito, treba se pojaviti široko prepoznata kriza - npr. ne postojanje određene usluge ili gubljenje resursa - prije nego li su partneri prisiljeni odlučiti se na suradnju kako bi riješili problem. Iako se nadamo da do napretka može doći i bez pojavljivanja krize, u praksi, inercija koja mnoge ljude drži na «utabanom» putu, prekida se najčešće nužnom potrebom za zajedničkim radom.

Pobornik

Katkad će (čak i kad nema ozbiljne krize) pojedinac, grupa ili organizacija shvatiti da se odvojenim, nekoordiniranim akcijama propuštaju prilike za optimiziranje korištenja nedostatnih resursa. U stvarnom životu, čak i kad je očito da postoji kriza te postoji interes za suradnjom, partnerstvo neće uspjeti bez poticaja i opredijeljenosti nekoliko pojedinaca. Takvi lideri (vođe ili pioniri) mogu biti vladini dužnosnici, članovi udruga, poslovni ljudi ili građani koji - kroz svoju osobnu motivaciju - omogućavaju stvaranje partnerstva. U drugim slučajevima pobornici su oni pružatelji usluga, koji imaju korist od partnerstva.

Katalizator

Često postoji potreba za nekom vrstom pokretača koji će spojiti partnere. To mogu biti aktivisti nekog vanjskog dionika, npr. jedne ili više međunarodnih financijskih institucija ili drugih tijela koja poštuju ili im vjeruju svi partneri.

Poslovni prijedlog bi trebao biti formalna analiza  koja opravdava projekt po JPP modelu i sve postupke nabave. Vjerojatno će ga trebati predstaviti nadležnim državnim tijelima, kao i političkim vlastima. To će biti dokument čiji će podatci biti predmetom revizije. Odobrenje na odgovarajućoj državnoj razini bit će ključni faktor poticaja potencijalnim partnerima da se natječu za projekte.

Poslovni prijedlog je detaljni prikaz projekta, čija priprema zahtijeva i nekoliko mjeseci i za čiju izradu se često koriste vanjski stručnjaci. Poslovni prijedlog  obično sadržava sljedeće:

• javnu potrebu i prirodu predloženog investicijskog projekta;
• opcije investiranja i razloge zašto se predlaže JPP model;
• prijedlog podijele rizika kod JPP modela
• procjenu godišnjih troškova i priuštivost takvih troškova unutar proračuna
• vrijeme potrebno za realizaciju projekata i pripremu projekta za javnu nabavu.

Podjele rizika u projektu je jedna od faza procesa upravljanja rizicima. Podjela rizika se provodi kroz cijeli životni ciklus projekta, a obuhvaća četiri koraka:

1. Identifikacija rizika - identificiranje relevantnih događaja koji bi mogli predstavljati rizik tijekom provedbe projekta;
2. Procjena rizika - procijena vjerojatnosti da se utvrđeni rizici zapravo i dogode, njihov mogući utjecaj na projekt, te utvrđivanje u kojoj fazi takav rizik može nastati (projektiranje, izgradnja ili upravljanje).
3. Upravljanje rizicima - odgovornosti za upravljanje rizicima podijeljene su na temelju ugovora, sporazuma ili mehanizma za raspodjelu rizika s ciljem smanjenja rizika.
4. Upravljanje rizicima u upravljanju i nadzoru - provodi se kroz određene adekvatne instrumente izvještavanja i revizije za utvrđene rizike. Nadalje, utvrđuju se novi mogući rizici generirani samim projektom, te su predmet istog procesa upravljanja, koji završava nakon zaključenja provedbe intervencija i isteka ugovora među zainteresiranim stranama.

Jednom kada se rizici identificiraju i procijeni njihov utjecaj, tada će biti potrebno odrediti odnosno procijeniti koji će se rizici prenijeti ili zadržati i / ili distribuirati među strankama, kao i postotak njihove distribucije.

Projektni rizici su namijenjeni za stranku koja je najbolje opremljena upravljati njima. Ugovor o JPP često uključuje poticaje kao nagradu privatnim partnerima za smanjenje faktora rizika.

Tradicionalna nabava javnih usluga je bazirana na ulaznim specifikacijama

Prilikom tradicionalne nabave javnih usluga, javni partner priprema detaljne specifikacije koje opisuju što je potrebno za pružanje potrebne usluge. Potom se priprema javni natječaj kako bi se izabrala najpovoljnija ponuda. Kada se ugovor dodjeli, javni partner (ili njegov predstavnik) strogo nadzire radove koji se provode kako bi se osigurala usklađenost sa specifikacijama. Tako klijent preuzima odgovornost za projektiranje i planiranje projekta, sve zakonom propisane uvjete (kao što su ekološki, kulturni, urbanistički, itd.) i sve dodatne troškove koji bi mogli nastati zbog nepredviđenih okolnosti ili elementa koji nisu bili navedeni u natječaju. Javni partner je odgovoran za izgradnju u skladu s natječajnom dokumentacijom, te je time zadužen za pitanja obuhvaćena u natječajnoj dokumentaciji odnosno ona pitanja koja bi mogao razumno predvidjeti iz natječajne dokumentacije. Tradicionalna nabava temelji se na ulaznim specifikacijama gdje javni partner odlučuje što želi kako bi omogućio javnu uslugu, a preuzima punu odgovornost za sve poslove koji se odnose na pružanje te iste javne usluge.

JPP nabava temelji se na izlaznim specifikacije

Prilikom procjene projekta kroz JPP proces, ključni element je definiranje željene javne usluge kroz izlazne specifikacije. Ovdje, javni partner definira uslugu koja je potrebna. Ove izlazne specifikacije se tada unose u financijski model, da bi se omogućila usporedivost između dva oblika nabave, javne i privatne. Ako se izabere JPP model, javni partner prepušta privatnom partneru projektiranje, arhitektonska rješenja i sl.  dok god ona zadovoljavaju zadane  izlazne specifikacije javne usluge. U nekim slučajevima, zbog politike ili strateških razloga, projektiranje same građevine se ne prepušta u cijelosti privatnom partneru, već se postave određeni zahtjevi kao ulazni parametri u natječaju. U slučaju da se izabere JPP model znači da su prethodne analize pokazale da se tim modelom osigurava veća vrijednost za novac iz proračuna.

Termin Vrijednost za novac (Value for money-VfM) se upotrebljava za optimalnu kombinaciju sveukupnih životnih troškova projekta i kvalitete usluga predmetnih javnih potreba odnosno postizanje postavljenih ciljeva kroz optimalno korištenje raspoloživih resursa. Vrijednost za novac kod JPP projekata podrazumijeva financijsku korist za proračun. VfM za javnu upravu treba biti pretpostavka za pokretanje poslovanja putem JPP-a. U tom kontekstu, prije traženja privatnih investitora na tržištu, javni partner treba potvrditi:

- je li JPP model isplativiji od tradicionalnog postupka javne nabave;

- je li moguće da se putem JPP-a optimiziraju troškovi koje snosi javni sektor, te između različitih prijedloga, identificirati i izabrati najpovoljniji.

JPP bi trebao biti korišten kada može ponuditi vrhunsku vrijednost za novac u odnosu na druge metode nabave. Treba napomenuti, kao i kod drugih metoda nabave, kako opcija s najnižom cijenom ne predstavlja nužno i najbolju vrijednost za novac. Vrijednost za novac se određuje kroz komparativnu analizu koristi, troškova i rizika od dostupnih alternativa nabave. Procjena vrijednosti ovih varijabli zahtijeva korištenje kvantitativne i kvalitativne analize. Kroz JPP načela treba utvrditi parametre za provođenje odgovarajućih analiza.

Vrijednost za novac se odnosi na najbolje dostupni rezultat uzimajući u obzir sve pogodnosti, troškove i rizike tijekom cijelog projekta.

Usporedba troškova javnog sektora je metodologija po kojoj javni partner može vrednovati prikladnost JPP-a (Vrijednost za novac) kroz monetarnu usporedbu između hipotetske tradicionalne javne nabave, implementacije i upravljanja i  JPP inicijative.

PSC obuhvaća tri glavna elementa:

- baznu cijenu infrastrukture tijekom životnog ciklusa projekta;

- procjenu neprenosivog rizika;

- monetarnu procjenu prenosivog rizika.

To je od velike važnosti za javnu upravu kako bi prethodno obavila iscrpne analize svih rizika vezanih uz izgradnju infrastrukture i upravljanja. Samo ispravna procjena, koja također može bitno mijenjati početnu baznu cijenu, omogućuje precizno donošenje odluka na temelju PSC-a.

PSC je izražen kroz neto sadašnju vrijednost (NSV) - odnosno kroz analizu diskontiranog novčanog toka i uzimajući u obzir sve troškove i rizike javnog nadmetanja  za dodjelu ugovora.

Europska komisija, EIB i države članice uspostavile su Europski centar znanja za JPP (EPEC - European PPP Expertise Centre). EPEC promiče dobru praksu među svojim članovima u javnom sektoru pomažući razmjenom informacija o svim aspektima projektiranja, nabave i isporuke projekata JPP-a, kao i o europskim iskustvima. Sastavljen je od iskusnih JPP stručnjaka iz EIB-a, te stručnjaka iz javnog i privatnog sektora.

Financiranje od strane EU putem strukturnih fondova, Europske investicijske banke ili TEN-T instrumentima može pomoći mobilizirati JPP.

Strukturni fondovi za period od 2007-2013 pružaju značajne mogućnosti zemljama članicama za provedbu operativnih programa kroz JPP u suradnji s EIB-om, bankama, investicijskim fondovima i privatnim sektorom u cjelini.

Europska komisija blisko surađuje s EIB-om, koja je vodeća europska institucija za financiranje javno-privatnog partnerstva s portfeljem od 120 projekata diljem EU uz ulaganja u iznosu od 25 milijarde €.

Istraživanje EIB-a objavljeno u listopadu 2007. pokazalo je da je od 1993. u EU bilo potpisano više od tisuću JPP ugovora, što predstavlja vrijednost kapitala od oko 200 milijardi €, a da su u pripremi projekti u vrijednosti od 73 milijarde € - iako globalna financijska kriza može ugroziti neke od ovih.

Od sveukupnog broja JPP projekata u EU čak 58% otpada na projekte iz Velike Britanije i 30% na projekte iz Španjolske, Francuske, Njemačke, Italije i Portugala.

Agencija za javno privatno partnerstvo je izdala Vodič za javno privatno partnerstvo koje uključuju "korak po korak" smjernice prije svega potencijalnim naručiteljima, dakle javnom sektoru, koje sve radnje treba poduzeti i koje postupke je potrebno provesti, da bi se projekt JPP-a kvalitetno pripremio i uspješno proveo u skladu sa Zakonom o javno-privatnom partnerstvu, te Zakonom o koncesijama i Zakonom o javnoj nabavi, kao druga dva temeljna zakona, kada je riječ o primjeni modela JPP-a. Svrha Vodiča je da doprinese učinkovitijem i kvalitetnijem predlaganju i provedbi projekata JPP-a.

Ovaj Vodič se treba primjenjivati zajedno sa Zakonom o javno-privatnom partnerstvu http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/314973.html i podzakonskim aktima donesenim na temelju tog Zakona, te Zakonom o javnoj nabavi  http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_10_110_3225.html i Zakonom o koncesijama http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_10_125_3561.html.

Vodič je poglavito osmišljen za:

• ministarstva i druga tijela državne uprave koja predlažu projekte JPP-a,

• jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje predlažu projekte,

• ostale dionike koji su sukladno odredbama Zakona o JPP-u ovlašteni predlagati projekte JPP-a.

Korak po korak JPP

Korak po korak koncesija